Jedinstveno samoregulatorno tijelo idealan, ali neodrživ model
Jedinstveno samoregulatorno tijelo koje bi pratilo primjenu Kodeksa novinara bio bi idealan model, ali je u crnogorskom društvu, u ovom trenutku, neodrživ, ocijenila je koordinatorka medijskog programa u Građanskoj alijansi, Tanja Pavićević.
Ona je, govoreći o poštovanju Kodeksa novinara, kazala da je u situaciji gdje nema ekonomski nezavisnih novinara teško odrediti šta je njegova dužnost i kome on odgovara.
»Umjesto da je novinar podređen javnom interesu, koji je zaštićen novinarskim Kodeksom, on podilazi interesu vlasničkih struktura, od kojih višestruko zavisi«, rekla je Pavićević agenciji MINA.
Novinari su, navodi ona, predugo ćutali i tako sami doveli do platforme koja onemogućuje poštovanje osnovnih pravila profesije – pitanja druge strane, korištenja informacija iz više nezavisnih izvora, nepovrjeđivanja prezumpcije nevinosti, poštovanja privatnosti, pokazivanja senzibiliteta prema manjinskim zajednicama i pojedincima.
Pavićević je ocijenila da bi jedinstveno samoregulatorno tijelo koje bi pratilo primjenu Kodeksa bio idealan model, ali da je u crnogorskom društvu, u ovom trenutku, neodrživ.
»Imajući u vidu odnose tradicionalnih medija, potom pojavu osnivanja velikog broja novih medija uz podršku platformi društvenih mreža, došli smo do situacije nekontrolisanog haosa gdje svako ima moć da simulira istinu i tako obezvrijedi ideju profesionalizma i javnog interesa«, rekla je Pavićević.
Prema njenim riječima, profesionalizam i poštovanje Kodeksa zavisi od upravljačke strukture medija, koja u javnom interesu i za dobro svih treba da prestane da se interesno miješa u rad redakcija i novinara, ali i od države koja treba da donese zakon koji će regulisati ponašanja u sajber prostoru.
Kako je kazala, pitanje formiranja jedinstvenog funkcionalnog samoregulatornog tijela je previše važno da bi mu se pristupilo na tradicionalno crnogorski način – formom bez sadržaja.
»S druge strane, osnivanje samoregulatornog tijela u kojem su predstavnici jednog medijskog bloka i angažovanje ombudsmana u drugom bloku predstavljaju kozmetiku koja opet, na duge staze, produbljuje postojeći jaz«, smatra Pavićević.
Ona je poručila da od ideje osnivanja jedinstvenog funkcionalnog samoregulatornog tijela ipak ne treba odustajati.
»Ovoj ideji treba pristupiti oprezno, strateški, na njoj treba zajednički da rade svi akteri na javnoj sceni, a upravljačke strukture u medijima moraju da shvate da vraćanje dostojanstva novinarskoj profesiji znači ne samo poštovati novinara već prije svega poštovati građanina«, istakla je Pavićević.
Ona je, osvrćući se na period kada je radila u medijima, kazala da je političko-društveni kontekst bio drugačiji i da su do prije deset godina mediji imali neupitan uticaj na javno mnjenje, dok je u fokusu bio javni interes.
»Medijima se vjerovalo. Govorimo o post-ratnom periodu kada se crnogorsko novinarstvo, zavisno od uređivačke koncepcije medija, više ili manje pokušavalo distancirati od početka devedesetih, gdje su mediji demonstrirali moć i pokazali kako je lako dezavuisati i “podići na noge” javno mnjenje«, navela je Pavićević.
Prema njenim riječima, to je bio ključni razlog zašto su crnogorski mediji početkom 21. vijeka doživjeli jednu vrstu profesionalne renesanse i zašto su težili da se distanciraju od agitprop novinarstva, koga je, u različitim mjerama bilo uvijek.
Novinar je, navela je Pavićević, odjednom postao važna figura u procesu prikupljanja i obrade informacija, plasiranju teksta/priloga kao i prijema reakcije na objavu.
»Redakcije su nastojale da imaju sve informacije o svim dešavanjima u državi, a uređivačka politika se ogledala u načinu obrade informacije i mjestu plasmana. O ono što je od nemjerljive važnosti – novinar je bio ekonomski nezavistan, što mu je omogućavalo da ostvari pravo na različitost i profesionalni dignitet«, ukazala je Pavićević.
Na pitanja da ocijeni trenutno stanje u crnogorskim medijima, Pavićević je rekla da je nastupilo vrijeme na koje je prije više decenija upozoravao profesor Sergije Lukač.
»Govorio je da dolazi kraj novinarstvu kao boemskoj profesiji, da izlazak novinara od dara iz profesije otvara prostor mediokritetima na koje nije potrebno vršiti drastične pritiske, a od čega će profitirati političko-privredni silnici kojima je interes monopol na vlastitu istinu«, navela je Pavićević.
Prema njenim riječima, ta antiutopija je doživjela svoje otjelotvorenje u crnogorskom društvu.
»Dobili smo zajednicu gdje u najvećem broju, čast rijetkim izuzecima, novinar više nije lučonoša već finansijski vrlo zavisan nosač diktafona koji pita pitanja koja su drugi smislili, a koja su u skladu sa politikom medija iz kojeg dolazi«, rekla je Pavićević.
Kako je dodala, među novinarima ima malo kolumnista, uopšte nema analitičara, dok je nemoguća misija naići na tekstove koji se tiču dešavanja u svijetu, a da ih je pisao novinar postojećih redakcija crnogorskih medija.
»Došli smo do groteskne situacije gdje svaki mediji ima svoju istinu o istom događaju i gdje treba da pročitate više objava, upotrijebite vlastiti analitički aparat da bi shvatili šta se zaista desilo«, istakla je Pavićević.
Tekst je napisan uz finansijsku podršku Evropske unije kroz realizaciju projekta “Dealing with ethics and fake news” pod oznakom IPA2018/397-252. Sadržaj je isključiva odgovornost Agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove EU. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
Izvor: MINA
Foto: fancycrave1 (CC0), Pixabay