Smjernice sa Nacionalne konferencije o novinarstvu i borbi protiv lažnih vijesti i neetičkog izvještavanja

Kao završna aktivnost projekta „Bavimo se etikom i lažnim vijestima!“ u četvrtak, 17. oktobra 2019. godine, organizovana je Nacionalna konferencija o novinarstvu i borbi protiv lažnih vijesti i neetičkog izvještavanja.

U uvodnim riječima prisutnima su se obratili izvršni direktor NVO „35mm“ Darko Ivanović, ambasador Aivo Orav iz Delegacije Evropske unije i ambasadorka Elison Kemp iz Ambasade Velike Britanije. Na konferenciju su govorili: izvršni direktor agencije MINA Jaša Jovićević, programska direktorica NVO „35mm“ Kristina Ćetković i predstavnik NVO NOMEN Stevan Kandić.

O tome kako se novinari/ke u svakodnevnom radu bore za ugled profesije (prepreke i smjernice) sa prisutnima su diskutovali: urednik Drugog programa RTCG-a Sabrija Vulić, novinar dnevne novine DAN Marko Vešović, glavni i odgovorni urednik agencije MINA Milan Žugić i glavni i odgovorni urednik Vijesti Srdan Kosović.

O doprinosu civilnog sektora i drugih organizacija profesionalizaciji crnogorskih medija govorili su: predsjednica Sindikata medija Crne Gore Marijana Camović, generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Crne Gore Mila Radulović, članica Izvršnog odbora CDT-a i urednica portala raskrinkavanje.me Milica Bogdanović i zamjenik izvršnog direktora i direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.

U nastavku slijede smjernice sa pomenute konferencije:

• Mediji ne treba da prave kompromis kada je u pitanju postizanje visokih etičkih standarda u izvještavanju. Novinarski tekst mora biti tačan, nepristrasan, treba da pokaže različitost mišljenja i poštovanje ljudskih prava.
• Dezinformacije iskrivljuju javnu debatu, podrivaju povjerenje građana u institucije i medije, i čak destabilizuju demokratske procese i integritet izbora.
• U 2018. godini Evropska Komisija je donijela Strategiju za rješavanje onlajn dezinformacija i Akcioni plan protiv dezinformacija. Set mjera biće primijenjen u brobi protiv onlajn dezinformacija, uključujući i usvajanje samoregulatornog EU Kodeksa prakse kod dezinformisanja, analize i borbe protiv dezinformacija i podsticanje provjere podataka.
• Adresiranje problema dezinformacija je više od jednostavnog razobličavanja vijesti i mitova i zahtijeva osnaživanje profesionalnih i nezavisnih medija, osnaživanje novinara i podsticanje digitalne i medijske pismenosti.
• Javni servis treba da ima posebnu odgovornost prema građanima koji ga plaćaju i čiji interesi moraju biti zaštićeni.
• Država treba da stvori uslove za profesionalno novinarstvo i povećanje medijske pismenosti, posebno među mladima.
• Borba protiv dezinformacija u Crnoj Gori i regionu je poseban zadatak koji zahtijeva internacionalne i lokalne partnere, medije, civilni sektor i organizacije za provjeru podataka, koji treba da budu udruženi i da rade zajedno.
• Mnogo je izazova sa kojima se danas suočavaju mediji. Pad novinskih tiraža, smanjenje prihoda od oglašavanja i slično. U svijetu u kojem samo 10 % globalne populacije ima pristup slobodnim medijima, lažne vijesti i dezinformacije često se koriste kao oružje za podrivanje i destabilizaciju društva.
• Pouzdani, održivi, visokokvalitetni mediji koji odražavaju i predstavljaju građane kojima služe, potrebni su sada više nego ikad ranije.
• Objektivnost i etički pristup trebaju biti u središtu odgovornog novinarstva.
• Dezinformacijama ne treba da se bave samo mediji, već treba raditi i na tehnološkim rješenjima.
• Borba protiv lažnih vijesti leži i u edukaciji. Škole i obrazovni kurikulumi treba da imaju dragocjenu ulogu u obrazovanju djece i mladih da razumiju medijske sadržaje i počnu kritički da razmišljaju.
• Najbolji način za borbu protiv lažnih vijesti i zlonamjernih dezinformacija je kroz transparentnost, odgovornost i dobro upravljanje.
• Glavna moć je u informaciji, a najljepša stvar njena distribucija na ispravan način.
• Vrijeme u kome živimo slobodno se može nazvati onlajn kulturom, to znači da većinu dana provedemo sakupljajući informacije sa interneta i raznih platformi koje opslužuje. Na taj način smo informacije učinili nikada bržim ali s druge strane širenje tih informacija koje su netačne, djelimično tačne ili poptuno lažne još bržim. Taj fenomen značajno ugrožava način spoznaje stvarnosti i način da dođemo do tačnih infomacija.
• Činjenica je ključna stvar u novinarstvu i interpretacija tih činjenica u skladu sa etičkim standardima apsolutno nema alternativu.
• Medijska pismenost je danas obavezna kao i ostali vidovi pismenosti i jedino konstantna edukacija na ovu temu može omogućiti normalno, pravilno i kavalitetno informisanje.
• Možemo imati različite političke stavove i ideološke matrice, ali ono oko čega ne trebamo imati razliku jeste u shvatanju etičkih standarda, njihovoj primjeni i želji da činjenica i njena ispravna prezentacija uvijek bude apsolutni prioritet.
• Mlade interesuju lokalne teme i na to treba obratiti pažnju, pokazati im na takvim primjerima kako se lažne vijesti šire.
• Sajt mediji.me je jedinstvena platforma između građana i medija.
• Lažne vijesti u Crnoj Gori uglavnom nastaju u brzini, iz želje da se bude prvi, s toga se kvalitet informacija ne provjerava.
• Trebamo raditi na zaustavljanju hiperinformacija.
• Povjerenje građana u medije je poljuljano i treba ga vratiti, vratićemo ga kvalitetnim novinarstvom, provjerom informacija prije slanja u etar i željom da budemo najkvalitetniji i najbolji.
• Novinarstvo treba da bude rad u javnom interesu.
• Trenutni Kodeks novinara/ki Crne Gore je zadovoljavajući ali se ne poštuje na odgovarajući i zadovoljavajući način.
• Novinari treba da pruže podršku jedni drugima ali često se zbog dnevno političkih interesa i interesa medijske kuće, kolege iz drugih medijskih kuća stavljaju na stub srama. Štiteći integritet kolega iz drugih medijskih kuća štitimo i svoj integritet.
• Jedina vodilja za novinara treba da bude traganje za istinom.
• U Crnoj Gori postoji „pravilo treće strane“ to jeste čeka se znak treće strane da se govori o određenoj temi.
• Solidarnost u medijima je izuzetno bitna.
• Zbog napada na medije i novinare razumljivo je da je među studentima novinarstva vrlo malo odvažnih i hrabrih koji su voljnih da žrtvuju neki dio svojih ličnih interesa da bi se posvetili zaštiti opšteg društvenog interesa.
• Ekonomsko socijalni status novinara nije dobar i treba raditi na njegovom unapređenju.
• Autocenzura je vekliki problem.
• Bezbjednost novinara je ugrožena i ne postoji atmosfera koja je pogodna za slobodno novinarstvo.
• Revanšizam u medijima je prisutan i čest iako bi mediji trebalo da imaju principijelnu poziciju.
• Posao novinara treba da se voli i osjeća.
• Bitno je igraditi integritet novinara i ličnost koja će biti dovoljno jaka da joj niko ne može reći o čemu i šta da piše.
• Kada podignemo ugled profesije na veći nivo moći ćemo da se borimo protiv lažnih vijesti.
• Mladim novinarima se daju velike teme i zadaci iako nisu spremni za to. U novinarstvu se mora proći cjelokupan proces koji se danas zaboravlja, od redakcije do redakciju uz mentorstvo iskusnih urednika.
• Nesigurna radna mjesta i neizvjesnost u kojoj novinari žive su veliki problemi u crnogorskom novinarstvu, a o ovoj temi poslodavci i vlasnici ne žele da govore.
• Ne postoji volja da se govori i radi na kolektivnom ugovoru. Grantski kolektivni ugovor bi doveo do profesionalizacije medija ali su poslodavci prekinuli pregovore o njemu.
• Klikbejt se najčešće pojavljuje i prepoznaje u medijima.
• Medijske manipulacije iz oblasti međunarodne politike su prisutne dominatno u onlajn medijima dok ih je znatno manje u tradicionalnim medijima (štampanim medijima i televiziji), zbog vremena koje imaju na raspolaganju za provjeru informacija.
• Problem je što crnogorski mediji učestvuju u prenošenju medijskih manipulacija iz drugih izvora, najčešće regiona, bez provjere istinitosti i tačnosti.
• Svaka peta medijska manipulacija je dezinformacija – mix tačnog i netačnog sadržaja.
• Primjetno je organizovano širenje istih lažnih informacija u vezi sa nekom temom i to periodično. Takve priče i teme prati širenje mržnje prema drugima i strah od drugih.
• U Crnoj Gori se povećava broj anonimnih portala bez impresuma čime se smanjuje odgovornost za objavljeni sadržaj.
• Dezinformacije se organizovano šire i uvijek postoji isti kanal širenja od jednog medija do drugog, portala, društvenih mreža, pojedinaca itd.
• Problem bi mogao biti u planiranom krovnom medijskom zakonu kada su u pitanju sloboda izražavanja i zaštita medijskih izvora i sl.
• U Crnoj Gori ne postoji dovoljno kvalitetnih istraživačkih priča.
• Jako je teško redakcijama, koje se ne finansiraju iz državnog budžeta, da odvoje finansije za istraživačko novinarstvo. U Crnoj Gori gotovo da ne postoji medij koji ima istraživačku redakciju i istraživačke novinare. Finansije i vrijeme su ključni problemi i prepreke za bavljenje istraživačkim novinarstvom.
• Zakonski okvir u kome funkcionišu mediji im ograničava rad, posebno planirani Zakon o slobodnom pristupu informacijama.
• Istraživačko novinarstvo i istraživačke priče nisu rezervisani samo za medije već postoji prostor i za nevladine organizacije. Simbioza između civilnog sektora i medija je prostor za promociju i istraživačke priče.
• U dnevnim redakcijama je teško razvijati i njegovati istraživačko novinarstvo jer je potrebno ulaganje u novinare, znanje, opremu. Potrebne su dodatne finasije.
• Okruženje u Crnoj Gori ne stimuliše istraživačko novinarstvo i novinari danas treba da budu apsolutno hrabri da bi se bavili istraživačkim novinarstvom. Brojni su primjeri gdje su novinari platili životom, ili im je bezbjednost bila ugrožena, bez odgovora vlasti da je ugrožavanje novinara kažnjivo djelo. Novinari nisu motivisani da se bave istraživačkim novinarstvom.
• Mediji ne uspijevaju da naprave balans između profesionalizma i finansijske održivosti.
• Često institucije nemaju odgovor ili ne mogu sa sigurnošću da tvrde da li je informacija tačna čak iako je iz njihovog djelokruga.
• U Crnoj Gori ne postoji strateški pristup ni za borbu protiv lažnih vijesti, kao ni za medijsku pismenost.
• Poraz medija je što su sebe sveli na „oglasne table“ i izvjestioce sa svakodnevnih događaja a istraživačko novinarstvo prepustili civilnom sektoru. Novinari treba da se bave novinarstvom a ne prenošenjem informacija koje neko želi da javnost čuje.
• Danas je sve manje kvalifikovanih novinara i urednika i na tome treba raditi u cilju unapređenja kvaliteta novinarstva i to predstavlja veliki problem.
• Uticaj oglašivača i vlasnika medija je veliki na novinare i dolazi direktno preko urednika. Vlasnici medija treba da shvate da vlasništvo podrazumijeva da novinare treba da se bave novinarstvom po zakonima i Kodeksu i u javnom interesu. Treba dozvoliti novinarima da biraju urednike u medijima a ne vlasnici da postavljaju urednički tim.
• Vlasnička struktura treba da bude odvojena od uredničke strukture kako bi medijski proizvodi bili kvalitetniji.
• Neposredni i zajednički rad predstavnika civilnog sektora sa novinarima daje konkretne rezultate i dobre istraživačke priče.