Izgubljene u svijetu tame
Nasilje nad ženama je tema stara, vjerovatno, koliko i čovječanstvo. Kroz istoriju se ova pojava različito tumačila i u raznim kulturama različito tretirala. Ono što jeste izvjesno i što prevazilazi sve kulturne, društvene i druge razlike jeste činjenica da je nasilje negativna pojava u društvu, kao čin namjernog nanošenja štete drugoj osobi. Nasilje nad ženama je problem cijelog društva, na svim kontinetima, u svim zemljama, u svakom krajičku svijeta. Udarac jednako boli u Aziji i u Evropi, u Venecueli i u Podgorici. Nasilje ije zaobišlo ni žene s invaliditetom, ni na jednom kraju svijeta. To su priče koje se prepričavaju šapatom, koje se prenose od osobe do osobe. Nešto za šta ćete se praviti da niste čuli i da to nije vaša stvar. Priče o nasilju su uvijek takve. O njima se ne govori, ali uvijek se ispostavi da se o njima znalo. Ovako ili onako, na ovaj ili onaj način. Priče o nasilju koje odjednom, tek tako, postanu ,,nije moja stvar“ i ostanu ono što su oduvijek i bile, žrtvina stvar. Noćna mora i stvarnost.
Žene s invaliditetom su izložene nasilju na različite načine i u različitim oblicima. Porodica, koja bi trebala biti najsigurnije okruženje, često predstavlja početak začaranog kruga nasilja koji se obično završava tamo gdje i počinje. Djeca s invaliditetom koji su žrtve nasilja u svojim porodicama rijetko dobiju potrebnu pomoć i podršku, što zbog nemogućnosti da se obrate nadležnim institucijama, tako i zbog nepristupačnosti postojećih servisa podrške. Ista ta djeca, kada odrastu, postaju odrasle osobe s invaliditetom koje su žrtve nasilja. Posebno vulnerabilnu grupu predstavljaju žene s invaliditetom koje nerijetko trpe nasilje i u svojoj sekundarnoj porodici, od strane partnera ili potomstva. Kada se razmatraju oblici nasilja koji su zastupljeni, ne postoji neki opšti trend, zastupljeni su svi oblici nasilja. Psihičko, fizičko, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje, ekonomsko nasilje ali i verbalno nasilje. U nedostatku podrške od strane važnih osoba iz okruženja, žene ne prijavljuju nasilje a često i kada se osnaže da to nasilje prijave, naiđu na nerazumijevanje i diskriminaciju.
Ovo nije problem žena s invaliditetom, ovo nije problem osoba s invaliditetom, ovo je problem svih nas koji se zalažemo za poštovanje ljudskih prava, koji se zalažemo za neke bolje uslove i neki drugačiji svijet. Sve dok se priče o nasilju budu prepričavale uz popodnevne kafe, šifrovane, kao priče koje kao i možda nisu istinite, žene s invaliditetom će trpjeti nasilje, a da često neće ni biti svjesne toga. Ovo je tema kojom se trebaju baviti institucije i donosioci odluka, ali i svaki građanin i građanka, kako bi se svaka priča čula i kako bi u krajnjem doživjela drugačiji epilog.
Dragana Đokić, psihološkinja
Foto: Pixabay
Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.