Opasan medicinski otpad kao izvor infekcije i preporuke dobre prakse
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) od ukupne količine medicinskog otpada, oko 85 odsto je opšti neopasan otpad uporediv sa otpadom iz domaćinstva. Ipak, preostalih 15 odsto smatra se opasnim materijalom koji može biti infektivni, hemijski ili radioaktivan.
Infektivni otpad je otpad kontaminiran krvlju i drugim tjelesnim tečnostima (npr. iz odbačenih dijagnostičkih uzoraka), kulture i zalihe infektivnih agenasa iz laboratorijskog rada (npr. otpad od obdukcija i sl.) ili otpad od pacijenata sa infekcijama (npr. brisevi, zavoji i medicinski proizvodi za jednokratnu upotrebu). Hemijski otpad su na primjer rastvarači i reagensi koji se koriste za laboratorijske pripreme, dezinfekcijska sredstva, sredstva za sterilizaciju i teški metali sadržani u medicinskim uređajima (npr. živa u pokvarenim termometrima) i baterijama. Dok u radioaktivni otpad spadaju proizvodi kontaminirani radionuklidima uključujući radioaktivni dijagnostički materijal ili radioterapeutski materijal.
U opasan medicinski otpad spada sav medicinski otpad s oštricama ili šiljatim završecima koji sadrži korišćene inficirane i potencijalno inficirane igle, lancete, štrcaljke, skalpele i slične oštre predmete. Ovi predmeti mogu ozlijediti kožu na ljudskom ili životinjskom tijelu ukoliko su bili u kontaktu sa inficiranim pacijentom, s krvlju i ostalim izlučevinama pacijenata. Osoba koja doživi povredu ubodom igle koja je korišćena na pacijentu sa izvorom infekcije ima rizik od 30 odsto; 1,8 odsto; odnosno 0,3 odsto respektivno da se inficira HBV-om (virusom hepatitisa B), HCV-om (virusom hepatitisa C) i HIV-om. Hepatitis C i B su virusne infekcije koje napadaju jetru i mogu izazvati i akutnu i hroničnu bolest.
Pojava HIV-a i drugih zaraznih bolesti u epidemijskim razmjerama su posebno skrenuli pažnju na problem medicinskog otpada. Jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih rizika, kako na globalnom nivou, tako i u Crnoj Gori, predstavlja neodgovarajući način zbrinjavanja medicinskog otpada koji nastaje zbog zloupotrebe droga. Ukoliko neko ko koristi droge, zbog ličnih ili objektivnih razloga ne može sa tim da prekine, veoma je značajno da spriječi mogućnost da inficira sebe i druge HIV‐om i drugim virusima koji se prenose putem krvi (hepatitis B i hepatitis C). U takvim slučajevima svaka osoba koja injektira droge mora da koristi svoj, do tada neotpakovan pribor. Nakon upotrebe, pribor se mora odložiti i zbrinuti na način koji je bezbjedan za druge ljude i životnu sredinu, odnosno na način koji će onemogućiti da neko drugi dođe u kontakt sa upotrijebljenim priborom. Stoga su, kao jedna od najefikasnijih mjera čiji je cilj preveniranje ili smanjenje negativnih zdravstvenih posljedica zbog uzimanja droga, kako na globalnom nivou, tako i na nacionalnom nivou u Crnoj Gori, prihvaćeni programi smanjenja štete. Dnevni centri za osobe koje koriste droge (drop in centri), koji su dio programa smanjenja štete, u kojima se pored ostalih usluga, vrši razmjena igala i špriceva kao i distribucija pribora za injektiranje u zamjenu za stari korišteni pribor. Ovo je jedan od primjera dobre prakse jer se na taj način spriječava bacanje infektivnog otpada i oštrih predmeta po javnim površinama kao što su parkovi te samim tim spriječava prenošenje bolesti licima koja mogu doći u kontakt sa potencijalnim inficiranim otpadom. Sav kontaminirani pribor za injektiranje koji se prikupi u tim centrima i na terenu, odnosi se, po osnovu neformalne saradnje, u Klinički centar Podgorica, koji ga dalje predaje koncesionaru na konačnu obradu.
Dodatne opasnosti nastaju od sakupljanja otpada na deponijama i prilikom rukovanja i ručnog sortiranja opasnog otpada iz zdravstvenih ustanova. Zato je važno pravilno sakupljanje/sortiranje i odlaganje opasnog medicinskog otpada. Infektivni otpad odlažemo u specijalne vreće i kontejnere koji su neprobojni za oštre predmete, tako da je onemogućeno ispadanje sadržaja, ozljeđivanje, kao i prenos infekcije na osobe koje rukuju sa otpadom. Pod bezbijednim postupanjem sa otpadom kada su u pitanju igle i špricevi podrazumijeva se da je zabranjeno vraćanje kapice na iglu, ručno odvajanje igle od šprica i druge manipulacije iglom. Oštri predmeti se skaldište u žutoj kutiji sa oznakom OŠTRI PREDMETI koja se može zapečatiti i koja je osigurana protiv probijanja i curenja. Infektivni otpad i oštri predmeti mogu se zbrinjavati u pećima za spaljivanje infektivnog otpada ili se postupcima obrađivanja (drobljenja, mljevenja, dezinfekcije, sterilizacije) dovode u stanje kad više nisu opasni za zdravlje ili se mogu reciklirati ili odlagati kao inertni komunalni otpad.
Dobra praksa sigurnog zbrinjavanja otpada podrazumijeva: utvrđivanje vrste otpada; odvajanje po vrsti otpada; odgovarajuće pakovanje, skladištenje, transportovanje, obradu i uništavanje otpada. Kako bi sistem upravljanja otpadom funkcionisao kako treba potrebno je da svaka ustanova pojedinačno koja proizvodi ili rješava pitanje otpada preuzme na sebe obaveze. Te obaveze podrazumijevaju: sortiranje medicinskog otpada na mjestu nastanka; uvođenje evidencije količine medicinskog otpada koji se stvara i obrađenog otpada; imenovanje odgovorne osobe za rukovanje sa otpadom; izradu višegodišnjih planova upravljanja sa otpadom; prostorno i kadrovsko osposobljavanje za rukovanje sa otpadom, kao i ekonomski povoljan plan zbrinjavanja medicinskog otpada. Disciplina u sprovođenju aktivnosti i saradnja sa drugim organizacijama, ustanovama, organima i preduzećima u dijelu sa otpadom prvi je korak ka adekvatno odlaganju i skladištenju otpada na ekološki prihvatljiv način.
Takođe, za dobru praksu upravljanja otpadom od ključnog je značaja da sami zaposleni u zdrastvenim i drugim ustanovama prepoznaju značaj ovog problema i da se krene prije svega od uticaja na promjene u njihovim stavovima i ponašanju i da oni daju primjer pravilnog upravljanja medicinskim otpadom. Važno je i sprovođenje kontrola upravljanja otpadom kroz adekvatan inspekcijski sistem kao i preuzimanje pravnih i finansijskih odgovornosti onoga ko stvara ili odlaže otpad. Odgovarajuće kaznene odredbe treba da budu definisane tako da ne bude više isplativo plaćanje kazni umjesto pravovremenog reagovanja i pravilnog rješavanja otpada. Radi efikasnog sprovođenja upravljanja medicinskim otpadom ono mora biti usaglašeno i sa ostalim relevantnim zakonima koji se odnose na upravljanje otpadom generalno, uticaja na javno zdravlje i životnu sredinu, kvalitet vazduha, prevenciju i kontrolu infektivnih bolesti i upravljanje radioaktivnim materijama.
Može se zaključiti da se problemi otpada tiču i onih kojima nije primarno rješavanje ovog pitanja ali se pitanje zaštite životne sredine tiče svih nas. Za čistiju i zdraviju zemlju neophodno je sve gore navedeno sprovesti u djelo. Pravilno upravljanje medicinskim otpadom zahtjeva posebnu pažnju i posvećenost svih aktera u dijelu sa otpadom kako bi se na zdravim osnovama gradili dalji mehanizmi za poboljšanje ovog aspekta u Crnoj Gori.
Jelena Rakčević
Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.