Uloga društva u životu zavisnika od alkohola
Sve je teže dati sveobuhvatnu definiciju alkoholizma. Razlog je njegova multidimenzionalna priroda. Alkoholizam se najčešće posmatra kroz medicinsku prizmu, odnosno zdravstvene posljedice koje izaziva. Uzrok ove bolesti leži u spletu individualnih (biološko-psiholoških) činilaca i uticaja sredine (socijalnih, kulturnih, ekonomskih). Članovi naučne zajednice saglasni su da je zavisnost od alkohola ujedno i ekonomski i socijalni problem, te da se mora jednako reagovati na svaki aspekt.
Dok su zdravstvene i psihičke posljedice obično slabije vidljive, promjene u socijalnom funkcionisanju su često prvi indikator da osoba ima problem sa upotrebom alkohola. Kako je čovjek društveno biće, on je član različitih zajednica i društvenih grupa. Članstvo u svakoj od njih sa sobom donosi određene uloge. Tako osoba u isto vrijeme može biti nečija sestra, komšinica, prijateljica, članica radnog kolektiva, volonterka u nekoj organizaciji, sugrađanka... Svaka od ovih uloga sa sobom nosi niz odgovornosti koje se podrazumijevaju. Ukoliko osoba u nekom trenutku prestane da izvršava te obaveze, ostali članovi sistema čiji je član će tu promjenu primijetiti. Zavisnici od alkohola u određenim, obično kasnijim fazama bolesti, zanemaruju sopstvene obaveze i dužnosti ili ih ne obavljaju onako kako bi trebalo. Ovo može prouzrokovati niz problema. Prvenstveno može dovesti do tenzija i narušavanja interpersonalnih odnosa. U početku se to može manifestovati kroz šale, savjete i dobacivanje, kasnije prerasti u konstantno kritikovanje, osudu ili svađe, a finalno stanje predstavlja isključivanje jedinke iz grupe. Na ovaj način pojedincu biva oduzet jedan dio njegovog identiteta. Sve ovo predstavlja težak udarac za psihičko stanje čovjeka, a pogotovo zavisnika.
Neispunjavanje obaveza može da varira od blago smanjenih profesionalnih performansi i kašnjenja, preko nepoštovanja dogovora do nevođenja lične higijene, te zapostavljanja sebe i drugih. Sve ovo može dovesti do gubitka podrške, prijatelja, posla i/ili krova nad glavom. Naime, ovo nije problem samo za lice koje se našlo u ovoj situaciji. Svi u zavisnikovom okruženju nešto gube: člana porodice, prijatelja, kolegu, radnika... U cjelokupnom tom procesu oni, osim bliske osobe, gube vrijeme, novac i zdravlje. Ako se pogleda šira slika, vidi se da ovo pogađa i društvo u cjelini. Liječenje posljedica pretjerane konzumacije alkohola iziskuje mnošto resursa, kako materijalnih, tako i ljudskih. Tu su takođe i rizik od izazivanja saobraćajnih i drugih nesreća, nasilničkog i društveno nedgovornog ponašanja.
Važno je naglasiti da postoje visoko-funkcionalni zavisnici koji mogu održavati socijalne kontakte i ispunjavati obaveze. Kod njih je mnogo teže prepoznati simptome bolesti zavisnosti, što zbog funkcionalnosti što zbog istančanih vještina manipulacije. Za njih je karakteristično izbjegavanje mogućih posljedica kroz različite mehanizme poput nalaženja smislenih izgovora za konzumaciju alkohola ili mijenjanje društva ukoliko kod istog naiđe na osudu ili neodobravanje zavisnikovog ponašanja. Tražeći okruženje koje će podržati njegovu bolest, zavisnik oko sebe pravi čauru pogodnu za produbljivanje zavisnosti i otežava izlazak iz nje.
Okruženje i društveni kontekst u kom jedinka bitiše može biti jedan od uzročnika nastanka zavisnosti od alkohola. Ujedno, ono predstavlja značajan faktor tokom oporavka. Ljudi bliski zavisniku mogu razviti kozavisničke obrasce ponašanja koji mogu usporiti proces rehabilitacije. Okruženje može djelovati inhibirajuće bez obzira da li opravdava zavisnika ili ga odbacuje.
Koliko god sami tok zavisnosti bio različit i individualan, jedno je za sve zajedničko. Riječ je o stigmi. Iako je konzumacija alkohola punoljetnih lica legalna i opšte prihvaćena u našem društvu, postoji niz predrasuda koje se vezuju za zavisnike od alkohola. Često se može čuti da su „alkoholičari“ ludaci i bolesnici. Vjeruje se da su oni uglavnom lijeni, bezobrazni, sebični, agresivni i opasni. Neka od stereotipnih razmišljanja su i uvjerenja da zavisnici od alkohola ne mogu biti dobri roditelji ili supružnici, da su nasilni prema članovima porodice, te da su neizostavno zavisni i od drugih psihoaktivnih supstanci. Živeći u društvu koje konstantno šalje ovakve poruke, dodatno je teško zavisniku da se suoči sa svojom bolešću i da je prihvati. Procesi rehabilitacije i resocijalizacije nisu ništa manje usporeni stigmom. Društvo koje ne vjeruje da se zavisnici mogu oporaviti, promijeniti i biti funkcionalni ima tendenciju da izoluje ovu populaciju trajno im zatvarajući sva vrata.
Zavisnici od alkohola sreću se sa brojnim izazovima. Bježeći od problema, nerazumijevanja i stigme zatvaraju se u svoje čaure propadajući još dublje u bolest. Negativni stavovi i osuda zajednice prate ih na svakom koraku, a nevjerica da je oporavak moguć gasi njihovu motivaciju da uopšte pokušaju da se bore sa bolešću. Zajednica i društvo često ne vide svoju ulogu i odgovornost u ovom procesu ne shvatajući da mogu biti veliki oslonac ali i kamen spoticanja.
Jelena Rakčević
Foto: Pixabay
Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.