Žene u medijima: Manjak prava a više pritisaka
Novinarstvo u Crnoj Gori pretežno je „ženska“ profesija. Iako nema zvaničnih podataka o broju zaposlenih u medijima, te samim tim ne možemo govoriti o udijelu žena, analize pokazuju da crnogorsku javnost uglavnom informišu novinarke. One se, kako pokazuje poslednja analiza Agencije za elektronske medije (AEM), češće nalaze na mjestima urednica i voditeljki emisija. Svi ovi podaci mogli bi da ukažu na promjenu položaja žena zaposlenih u medijima, ali je nažalost situacija drugačija.
Ionako loš položaj zaposlenih u medijima pogoršala je i pandemija Covid 19. Samo tokom 2021. godine ugašeno je 18 medija a najmanje 30 zaposlenih je ostalo bez posla. Jedna od njih je i novinarka Elhana Hamzić Kasmić koja je bez posla ostala u toku porodiljskog odsustva. Situaciju je dodatno zakomplikovala i činjenica da je i njen suprug, takođe novinar, ostao bez posla u isto vrijeme, obzirom da je medij za koji su radili otišao u stečaj. Otkaz je uslijedio nakon sedam godina rada, a krenulo je uzaludno traženje razumijevanja i rješenja od sistema.
„Izgubila sam pravo na naknadu, čak su mi na Birou rada rekli da nikad ovakav slučaj nijesu imali. Ono što me je dodatno razočaralo jeste izostanak podrške koleginica i kolega iz drugih medija. Ali barem sad postoji primjer, šta se svakoj novinarki, koja postane majka, može desiti“, poručuje ona.
Hamzić Kasmić otkriva da je teško biti novinarka u Crnoj Gori, jer su novinarke često meta verbalnih, a poslednjih godina i fizičkih napada.
„Novinarke dobijaju neumjesne komentare oko izgleda, često pune seksističkih i šovinističkih izjava, prozivaju nas po društvenim mrežama, teme smo kafanskih priča o tome kako dolazimo do informacija“, zaključuje Hamzić Kasmić.
Njene koleginice ističu da se situacija u medijima nije mijenjala godinama unazad, te da su novinarke uvijek bile u lošijem položaju od muških kolega.
„Uslovi za rad u mediju u kome sam cijeli život zaposlena su nehumani. Pokrivala sam sve segmente, jer sam nedopustivo dugo jedini novinar u redakciji, bez nadoknade i bez radnog vremena“, ističe novinarka M.S. zaposlena u jednom lokalnom mediju. Iako je jedina u tom mediju koja ima fakultetsko obrazovanje, ona ima nižu zaradu od drugih kolega obzirom da nikada nije bila na upravljačkim pozicijama.
„Ta mjesta rezervisana su za one koji su dovedeni preko partijske knjižice, često i bez dana iskustva. Taj posao često nijesu ni obavljali, ali su uredno dobijali nadoknadu za njih“, zaključuje ona.
Poseban problem predstavlja i balansiranje između porodičnih i profesionalnih obaveza. Zaposlene u medijima, kako same ističu, rjeđe odlučuju da osnuju porodicu, svjesne posljedica po karijeru koje takva odluka donosi.
„Ako urednica neke emisije pođe na trudničko ili porodiljsko bolovanje, njena emisija će sigurno biti ili ukinuta ili dodijeljena drugoj osobi. Kada se vrati pitanje je da li će imati posao, a gotovo sigurno joj ta emisija neće biti vraćena“, kaže novinarka televizije A.K. Prema njenim riječima, osnivanje porodice smatra se i jednim od razloga zašto sve više novinarki napušta ovu profesiju u potrazi za lakšim poslom, sa radnim vremenom i boljim uslovima za rad.
„Ja sam bila jedna od tih novinarki. Nakon trudnoće i porodiljskog odsustva, tražila sam da radim jutarnju smjenu jer i suprug radi u medijima. Jednostavno, tako mi je više odgovaralo i to je bila žrtva koju sam morala da napravim“, poručuje A.M.
Sindikat medija Crne Gore (SMCG), koji okuplja oko 600 zaposlenih u medijima, već duži niz godina ukazuje na loš socio-ekonomski položaj zaposlenih u medijima, koji se dodatno pogoršao sa pojavom pandemije. Kao posebno ranjivu grupu ističu novinarke i druge medijske radnice, koje uz standardno loše uslove, imaju i dodatan teret nejednakosti po osnovu pola.
„Uslovi rada u medijima su godinama unazad loši i često ispod granice neophodne za dostojanstven rad. Položaj novinara/ki i drugih medijskih radnika/ca može se popraviti usvajanjem granskog kolektivnog ugovora za oblast medija, ali nažalost do sada nije bilo razumijevanja poslodavaca za taj korak“, ističe predsjednica Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović-Veličković.
Prema njenim riječima, zaposleni u medijima suočavaju se sa prekovremenim radom, radom u toku praznika i vikendima, a često nije moguće ni utvrditi kada počinje a kada se završava jedan radni dan zaposlenog. Kada se tome dodaju plate koje su na nivou ili ispod državnog prosjeka, a koje često kasne, zatim pritisci, cenzura i samocenzura, jasno je zašto sve više ljudi napušta ovu profesiju.
Bojana Konatar
Foto: Pixabay
Tekst je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni iInkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom tekstu isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.