Lezbejska solidarnost sa zajednicom iz Ukrajine
Lezbejska solidarnost sa zajednicom iz Ukrajine
Članica Odbora EL*C, Evgenia Giakoumopoulou je za PRIME redakciju govorila o tome kako izgleda kada radne dane u sigurnoj evropskoj zemlji zamijenite aktivnostima lezbejske zajednice na granici sa Ukrajinom koja se našla u ratu, nakon što je Rusija počela invaziju na tu zemlju. Zajedno sa partnerkom Draganom Todorović, koja dolazi sa Balkana, na terenu pomažu izbjeglicama iz LGBTIQ+ zajednice da se spasu ratnih nedaća i nađu na sigurnom. Motivaciju za rad tokom kojeg su noći neprospavane, a dani napeti i stresni, pronalaze u hrabrosti i snazi ukrajinske zajednice, dok svojim primjerom pokušavaju da pokažu koliko je lezbejska zajednica solidarna, nezaustavljiva pred izazovima, a sve u cilju pružanja podrške onima kojima je u ovom trenutku prijeko potrebna.
PRIME redakcija: Radite i živite u Crnoj Gori - zašto ste odlučili da pođete na ukrajinsku granicu kada je bilo očigledno da će biti pod invazijom?
Giakoumopoulou: U svakom sukobu ili humanitarnoj krizi, žene, LGBT osobe i pripadnici/e manjinskih grupa nalaze se u nesigurnijim situacijama i u većem riziku od diskriminacije i nasilja. Tokom masovnog egzodusa koji je uslijedio nakon ruske invazije na Ukrajinu, znale smo da će nas naša zajednica trebati, tako da je bilo prirodno da EL*C (Eurocentralazijska lezbejska* zajednica) pojača i preduzme akciju tamo gdje je to bilo potrebno, najbolje što znamo: unutar Ukrajine, na granicama i širom Evrope.
Jedna od vodećih LGBT aktivistkinja u Ukrajini, Olena Ševčenko, takođe je članica našeg odbora i prethodna kopredsjedavajuća. Jasno je stavila do znanja da će ostati u Ukrajini kako bi pružila otpor i zaštitila zajednicu unutar zemlje. Organizovale smo se da je podržimo, preuzimajući zaštitu ljudi od granica pa nadalje.
Za mene lično, znala sam da želim da budem dio rješenja na terenu, gdje je najhitnije. Tako sam sa mojom partnerkom krenula sa Balkana u Poljsku da otvorimo hitne službe, uspostavimo sigurne kuće i pokupimo ljude na granicama, dok su naše koleginice počele da mobilišu lezbejska domaćinstva širom kontinenta.
PRIME redakcija: Tvoja partnerka Dragana dolazi sa Balkana i zna šta znači biti u ratu, biti bombardovan i u skloništu uplašen za sopstveni zivot. Kakva je bila njena reakcija da te podrži i ode?
Giakoumopoulou: To je zapravo bila vrlo intuitivna reakcija za nas obje. Imale smo istu ideju, da treba da uskočimo u kola i idemo - i zajedno smo donijele odluku. Naravno, saznanje da se možemo osloniti jedna na drugu, olakšalo nam je brzo djelovanje, ali i organizovanje na terenu jer smo sve morale da smislimo od nule i na licu mjesta. Znam da nas je to što smo zajedno u ovome učinilo međusobno otpornijim i efikasnijim. Veoma sam zahvalna na tome (i njoj) zapravo, i, kao što je to napisao član naše zajednice u poruci da nas ohrabri, Dragana je apsolutno moja “power chérie”
Zanimljivo je da su sljedeće dvije grupe volontera koje su nam se pridružile na granici, takođe bila dva lezbejska para, od kojih je jedan takođe sa Balkana. Slučajnost?
Za Draganu ova operacija poprima još dublju i ličniju dimenziju. Evo njenog odgovora njenim rečima: “Pored gore navedenih razloga, imala sam još jednu motivaciju da idem na granice bez oklevanja i odlaganja. Mogu duboko da saosećam sa onim kroz šta ljudi u Ukrajini prolaze, jer sam isto iskusila tokom 90-ih i znam da im je potrebna sva pomoć koju mogu da dobiju upravo sada. To što sam i sama prošla kroz ovo, takođe me čini otpornijom i spremnijom za ono što radimo ovde na granicama i izvan njih.”
PRIME redakcija: EL*C nije humanitarna organizacija, ali idete da pomognete drugim LGBTIQ+ članovima kao i starijim osobama. Kako im EL*C pomaže?
Giakoumopoulou: Zaista, mi nismo humanitarna organizacija, pa smo morali da improvizujemo, ali uraditi nešto konkretno i odmah, bilo je jednostavno. Ovo je DNK našeg pokreta: kada nešto krene po zlu, zasučemo rukave – i završimo stvari.
Želim da naglasim da mi zapravo pomažemo svima koji nam se obrate. Ali, naravno, prvenstveno su nas kontaktirale lezbejke* i njihove porodice, što se odnosi i na roditelje i bake i deke, ili na veoma tipičan lezbejski dramatičan način, na bivše i partnerke bivših i njihove roditelje i djecu. Bilo je prilično dirljivo vidjeti kako se naša zajednica drži zajedno i kako gradimo sopstvene sisteme podrške kada se ne možemo osloniti na tradicionalne porodične i društvene strukture.
EL*C pomaže kroz tri linije podrške: Unutar Ukrajine - kupujemo zalihe, osnovne namirnice i ljekove i dostavljamo ih LGBT skloništima u Lavovu i Černovcima, stalno koordiniramo sa koleginicom Olenom, koja vodi skloništa iz Lavova; na granicama - preko linije za pomoć pružamo informacije, organizujemo preuzimanje na graničnim prelazima i prebacujemo ljude u jednu od naše četiri sigurne kuće na poljskoj granici, gdje mogu ostati da se odmore dok ne budu spremni da se presele u dugoročnije rješenje, koordiniramo sa našim partnerskim organizacijama u drugim susjednim zemljama kako bismo bili sigurni da pokrivamo Poljsku, Slovačku, Mađarsku, Rumuniju i Moldaviju, takođe smo pomogli i našim partnerima u Rumuniji i Moldaviji da bismo podržali njihove napore; širom Evrope - organizujemo putovanja i preseljenja izbjeglica kroz mrežu od preko 500 lezbejskih domaćinstva koja su spremna da dočekaju ljude koji bježe od rata nekoliko nedjelja ili mjeseci i pomognu im u procesu dobijanja zaštite i naseljavanja na nekoj drugoj destinaciji.
PRIME redakcija: Kako ljudi iz Crne Gore mogu da vam pomognu u radu i kako da pomognu izbjeglicama iz Ukrajine?
Giakoumopoulou: Postoje dva vrlo konkretna načina da se podrži naš rad – finansijski, za one koji mogu da nam pomognu da izdržimo operaciju koja je veoma skupa i kao domaćin.
Pokrenuli smo akciju prikupljanja sredstava, koju možete pronaći ovdje.
Sva prikupljena sredstva u potpunosti idu za operaciju i izbjeglice: koriste se za iznajmljivanje kuća i goriva za automobile, potencijalne troškove putovanja izbjeglica do odredišta i osnovno izdržavanje u tom procesu, kao i za kupovinu zaliha za skloništa u Ukrajini.
Da biste postali domaćinstvo, možete popuniti formular koji je dostupan ovdje.
I naravno, uvijek je od pomoći dijeljenje informacija o našoj akciji i linkova ka grupnom finansiranju i obrascu mreže za domaćine!
PRIME redakcija: Poznavajući rusku politiku prema LGBT zajednici, rat nije jedini problem za pripadnike ukrajinske zajednice?
Giakoumopoulou: Bezbjednost zajednice, a posebno LGBT aktivista je velika briga. Tako je u Ukrajini, koliko i u Rusiji. I niz incidenata je potvrdio opravdanost ove zabrinutosti, jer su najviši lideri pravoslavne crkve, na primjer, okrivili LGBT prajdove za rat, propagirajući mržnju i stigmu prema grupi koja je već marginalizovana u ukrajinskom konzervativnom društvu. U Rusiji, LGBT aktivisti/kinje su na čelu antiratnih protesta i bili/e su posebno nasilno potisnuti.
Ovo je fenomen koji se ponavlja: u vremenima kriza, svaljivanje krivice je uvijek povećano, izlažući LGBTI osobe i druge manjine većim predrasudama i samim tim većim rizicima od nasilja.
Svjesni toga, podržavamo ruske aktiviste/kinje da traže azil u evropskim zemljama, iako to postaje sve teže sa zabranama putovanja i viza koje su uvedene kao dio međunarodnih sankcija protiv Rusije, u kombinaciji sa suzbijanjem društvenih medija od strane same Rusije. Takođe preduzimamo dodatne mjere da zaštitimo ljude koje ugošćujemo čuvajući u tajnosti lokacije sigurnih kuća u Poljskoj.
PRIME redakcija: Pored nekoliko zemalja koje podržavaju invaziju, druge evropske zemlje su solidarne sa Ukrajincima. Da li se to vidi na terenu?
Giakoumopoulou: Da, izliv solidarnosti je vidljiv svuda u Poljskoj – na ulicama, na bilbordima i zgradama, na radiju i TV-u, na privatnim automobilima, apsolutno svuda vidite poruke solidarnosti i žuto-plavu zastavu Ukrajine. Ono što je veoma značajno je međunarodna dimenzija koju je podrška poprimila. Ako pogledate registarske tablice na automobilima i autobusima, i pročitate logoe na kombijima i kamionima, podrška dolazi apsolutno svuda iz Evrope. Na granicama, blizu šatora, to je vavilonska kula od jezika, ali ljudi pronalaze načine da komuniciraju kako bi postigli zajednički cilj da se hitno pomogne ljudima koji su upravo prešli sa ono malo stvari koje su uspjeli da ponesu. Upadljivo je i to da je humanitarna pomoć, posebno na početku, bila zaista spontana i uglavnom je dolazila iz privatnih inicijativa, odnosno manjih organizacija i udruženja.
Solidarnost je evidentna i kroz reakciju mještana/ki prema volonterima/kama i nasumične svakodnevne ljubaznosti. Svi vas podržavaju kada objašnjavate da pomažete izbjeglicama: na primjer, čak su mi poništili kaznu za brzu vožnju kada sam policajcu objasnila da se vozim do prelaza Medika po jednu ukrajinsku porodicu. Što je još više iznenađujuće, naša lezbejska operacija (usred samoproglašene LGBT slobodne Poljske) dobila je neočekivanu podršku vlasnika/ca kuća koje iznajmljujemo, koji su donirali našoj akciji prikupljanja sredstava.
PRIME redakcija: Slike iz rata su strašne, ali možemo vidjeti i Ukrajince kako vode svoje ljubimce tokom evakuacije. Imate li problema da pronađete skloništa koja razumiju i dozvoljavaju izbjeglice sa kućnim ljubimcima?
Giakoumopoulou: Zaista izbjeglice prelaze granice u velikom broju sa svojim ljubimcima i mi smo to planirali. Tri od četiri sigurne kuće EL*C su prilagođene kućnim ljubimcima i primili smo nekoliko pasa, dosta mačaka i jednog pacova. Takođe se staramo da ljude dobro uklopimo sa domaćinstvima kako bi svima bilo udobno, uključujući i krznene članove porodice.
U stvari, ovaj aspekt evakuacije nije anegdotalan, to je prava briga. Među prvim zalihama koje smo u velikim količinama morali da obezbijedimo LGBT skloništu u Lavovu, osim vreća za spavanje, dušeka i sredstava za higijenu, bili su kontejneri za mačke. Upravo smo naručili još 250 novih.
Moram da dodam da generalno gledano, čini se da postoji razumijevanje prema vlasnicima/ama kućnih ljubimaca, jer su osobe kojima smo pomagale mogle da koriste besplatne autobuse i vozove širom Poljske, Njemačke i Holandije sa svojim životinjama bez ograničenja. Što se tiče onih koji putuju avionom, staramo se da kućni ljubimci imaju svoja dokumenta i karte kako bi bezbjedno stigli na odredište.
PRIME redakcija: Šta Draganu i Vas drži i motiviše da idete iz dana u dan i pomažete?
Giakoumopoulou: Pomisao na našu zajednicu u Ukrajini, njihova snaga i hrabrost.
Olakšanje koje ljudi izražavaju kada stignu i vide da nisu sami – da imaju ogromnu lezbejsku porodicu i zajednicu na koju se mogu osloniti.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, jedna drugu.
Kristina Ćetković
Foto: Facebook
Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.