OMBUDSMAN: Društveno prihvatanje LGBTIQ osoba još uvijek kaska za zakonima
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Siniša Bjeković tvrdi da sve dok se i jedna osoba u Crnoj Gori osjeća nesigurno, nelagodno i brine za svoju bezbjednost, ne postoji ravnopravnost svih. U razgovoru za redakciju PRIME kaže da kao društvo moramo boriti protiv društvenog odbacivanja LGBTIQ osoba. Ombudsman potcrtava da zakoni idu u korist poboljšanju statusa LGBTIQ osoba, ali da društveno prihvatanje za njima kaska.
PRIME redakcija: Da li smatrate da su LGBTI osobe ravnopravni članovi crnogorskog društva? Šta bi ste izolovali kao najveći problem sa kojim se LGBTI zajednica suočava i kako ga najbolje riješiti?
Siniša Bjeković: Ravnopravnost je, odnosno odgovor na o pitanje, u suštini je malo kompleksniji, ali sve dok imamo situacije da se bilo koja osoba u Crnoj Gori zbog svog ličnog svojstva osjeća nesigurno, nelagodno, dok brine za svoju bezbjednost, ne možemo reći da smo svi ravnopravni.
PRIME redakcija: Šta bi ste izolovali kao najveći problem sa kojim se LGBTI zajednica suočava i kako ga najbolje riješiti?
Siniša Bjeković: Rekao bih da je ta društvena isključenost prije svega, odnosno društveno odbacivanje od strane šire društvene zajednice, jedan od većih problema, osim onog koji tradicionalno jeste prisutan u Crnoj Gori, a to je, rekao bih, što otkriveni, što prikriveni oblici nasilja nad LGBTIQ osobama, i posebno kada to pominjem, čitava poplava, rekao bih, govora mržnje koja se može primjetiti na društvenim mrežama.
PRIME redakcija: Da li institucija kojim rukovodite ima konkretan plan aktivnosti za implementaciju LGBTI strategije Vlade Crne Gore za tekuću godinu?
Siniša Bjeković: Što se tiče tekuće godine, ne da nemamo nikakav plan aktivnosti, nego jednostavno, kada pažljivo pratite kako izgleda, ili kako bi trebao izgledati akcioni plan za tekuću godinu, pa i sve mjere koje su strategijom predviđene, onda se lako može prepoznati čitavih dvadesetak mjera koje su predviđene za Zaštitnika i u kojima bi on trebalo da ima ulogu partnera drugim državnim institucijama. Nažalost, to nije pratila i odgovarajuća finansijska podrška, tako da bi svaki vid planiranja bio kontraproduktivan, a rekao bih da je i ovogodišnji budžet i generalno, sa stanovništa Institucije Zaštitnika vrlo restriktivan, tako da, u tom smislu bilo kakvo planiranje ne bi imalo smisla.
PRIME redakcija: Da li smatrate da postoji jaz između zakonske regulative i društvenog prihvatanja LGBTI osoba?
Siniša Bjeković: Jaz svakako postoji. Mi smo i ranije govorili, kada je u pitanju taj formalni pristup, odnosno formalna jednakost LGBTIQ osoba, mi zaista postižemo odgovarajuće rezultate. Ne možda da smo u svim aspektima uspjeli da postignemo koliko smo mogli postići, ali ono što je jako važno, dakle, čini mi se da zakoni prate taj trend poboljšanja statusa LGBTIQ osoba u Crnoj Gori. Sa druge strane, ono što sam već rekao, to je ta društvena prihvatljivost, iliti društveno prihvatanje LGBTIQ osoba, još uvijek kaska, pogotovo kada imamo tu, nazovimo svakodnevnu kolotečinu, koja u Crnoj Gori vrlo često zna da obuhvati ne samo društvene okolnosti, nego i politički diskurs, javni diskurs generalno.
Ono što možda posebno izostaje, rekao bih, to je možda pristup i onih stručnih institucija koje bi trebalo na neki način da daju svoj doprinos poboljšanju položaja LGBTIQ osoba u Crnoj Gori. Što se tiče Institucije zaštitnika, vidimo to kao put sa tri paralelne staze, od kojih bi svakako poboljšanje zakonodavstva, prije svega donošenje podzakonskih akata u onim oblastima koje su već uređene zakonima, drugi vid bi bio promocija jednakosti LGBTIQ osoba, a treći vid bi bio, rekao bih, preventivni dio, u kome bi trebali da budemo partneri, ali zaista partneri svim drugim državnim institucijama i na neki način, da preventivno djelujemo u situacijama kada postoji rizik da se LGBTIQ osobe mogu naći u pozicijama neravnopravnosti sa ostalim članovima društva.
PRIME redakcija: Da li se zalažete za potpuno zakonsko izjednačavanje LGBTI osoba u Crnoj Gori sa ostatom građana i kontekstu nadležnosti Vašeg resora?
Siniša Bjeković: To bi na neki način bio pravni pleonazam, govoriti da li smo mi, koji treba da baštinimo zakonitost i pravičnost u postupanju, za to da LGBTIQ osobe budu dio tog koncepta. Ne postoji ni jedan jedini razlog, minimalni razlog, zbog kojeg bi odstupili od takvog jednog stava, a to je da Institucija zaštitnika insistira, dakle ne da li je, nego insistira na primjeni zakona, sa jedne strane, sa druge strane insistira, i rekao bih, na opštem konceptu u kojem se svi zakoni i trebaju donijeti, sa posebnim osvrtom, ili sa posebnom senzibilnošću na vulnerabilne grupe, i ono što je možda najvažnije u svemu ovome, bez toga niti ima ljudskih prava, a još manje, koncepta vladavine prava u bilo kojoj državi.
PRIME redakcija: Da li Vas lično LGBTI zajednica može smatrati saveznicom i u čemu se to savezništvo ogleda?
Siniša Bjeković: Možda je to više pitanje za pripadnike LGBTIQ zajednice, i pogotovo za civilni sektor koji zagovara prava LGBTIQ zajednice. Ono što činimo, praktično od svog dolaska u ovu instituciju jeste približavanje LGBTIQ zajednici, i naravno odgovor na svako pitanje koje ovu zajednicu tišti. Prema tome, to ne samo da je nekakva moja moralna obaveza, nego to čini i moju profesionalnu obavezu, a bez poštovanja profesionalnih obaveza svih nas koji se nalazimo na bilo kojoj društvenoj funkciji, teško bi bilo očekivati i da dobijemo ono što, čini mi se svaka institucija želi, a to je povjerenje građana, posebno onih koji se nalaze nalaze u ranjivoj situaciji, da se možemo nositi sa njihovim problemima.
Ovaj članak nastao je u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.